Eduard Seis osebujna je ličnost koja je umnogome pridonijela snažnu razvoju Lovrana na početku 20. stoljeća, kada je počeo prerastati u turističko mjesto, priređivanjem vodiča za goste Lovrana. Od 1906. do 1914. godine izašlo je pod njegovim vodstvom ukupno pet vodiča u tri izdanja i dvije revizije. Predmet je ovog priloga analiza spomenutih vodiča, na temelju koje se pokušavaju valorizirati kao vrijedni povijesni izvori. Osim pokušaja iznalaženja posebne metodologije pristupa vodičima kao izvorima, pokušava se raščlambom formalne strukture te sadržaja vodiča (pr)ocijeniti njihova realna, ali i potencijalna vrijednost i važnost u rasvjetljavanju bitnog djelića mozaika povijesne zbilje Lovrana i Lovranštine, prije svega one turističke. Ključne riječi: povijest, Lovran, turistički vodiči, turizam, Eduard Seis, početak 20. stoljeća Krajem 19. i početkom 20. stoljeća odvija se najintenzivniji razvoj Lovrana – njegova transformacija u turističko odredište. Početak planske i sustavne izgradnje turizma označila je 1894. godina, kada Dioničko društvo „Quarnero“ kupuje čitav obalni pojas od gradske lučice do Ike, nakon čega započinje uređenje tog područja.¹O društvu „Quarnero“, napose o njegovu angažmanu oko vodoopskrbe v. iscrpnije u: Kostelac, Melinda (gl. ur.), Povijest liburnijske vodoopskrbe i odvodnje: 125 godina liburnijskog vodovoda i 105 godina odvodnje na području Liburnije, Komunalac d.o.o., Opatija, 2009., str. 72–73. Četiri godine kasnije (1898.) na Istarskome saboru izglasan je zakon kojim se utvrđuju temeljna načela uređenja budućeg lječilišta Lovran²Usp. prilog Sanje Simper objavljen u ovom Zborniku., što je znatno pridonijelo zamahu njegova razvoja. Dionička društva i bogati pojedinci kupuju građevinska zemljišta i ulažu kapital u izgradnju novih objekata.³test U prvome se desetljeću 20. stoljeća dovršava turističkome mjestu neophodno potrebna infrastruktura: početkom stoljeća uspostavljen je redoviti poštanski promet, telefon i telegraf, 1906. gradi se u središtu mjesta tržnica, otvara ljekarna, nekoliko liječnika počinje službu, 1907. uvedena je električna struja, 1908. pušta se u promet tramvajska linija Matulji – Opatija – Lovran te se ubrzo dovršava i gradnja obalne šetnice, koja se proteže od Voloskoga do Lovrana.⁴ Iako je prvi vodovodni sustav Lovran dobio 1897.⁵, tek je 1912. u potpunosti dovršena gradnja vodovoda koji koristi izvore s Učke (Vodovod Montemaggiore)⁶, a tih su godina učinjeni i pomaci u odvodnji otpadnih voda.⁷ Eduard Seis jedna je od ličnosti koje se nisu samo uključile u izrastanje Lovrana na početku 20. stoljeća u nezaobilaznu turističku destinaciju tzv. Austrijske rivijere već su taj proces nesumnjivo velikim dijelom i obilježile. Rođen je 28. prosinca 1842. u Beču. Od 1860.  javni je službenik, od 1866. zaposlen u bečkoj Gradskoj zbirci, a od 1889. do 1906. kustos Knjižnice Povijesnog muzeja grada Beča. Bio je priređivač povijesnoumjetničkih spisa, vodičâ za putovanja, pripovjedač i dramatičar, pišući ponekad i pod pseudonimima (Eduard Knoll i Friedrich Otis). Umro je u rodnome Beču 5. kolovoza 1930. godine.⁸ Istraživaču lovranske povijesti Eduard je Seis najvažniji kao priređivač turističkih vodiča za Lovran. U ovome prilogu posvetit ćemo se stoga isključivo analizi vodiča kojima je on bio priređivač te pokušati odgovoriti na pitanje što nam oni mogu ponuditi kao povijesni izvor, odnosno koliko je zapravo (ne)opravdano povjesničarima (a dijelom i drugim znanstvenicima) posegnuti za njima pri pokušaju rekonstrukcije dinamičnog razvitka koji je Lovran doživio u prvim desetljećima 20. stoljeća. Drugačije postavljeno, pitanje može glasiti: mogu li Seisovi vodiči pridonijeti osvjetljavanju djelića lovranske povijesti te, ako mogu, kakav je točno i koliko vrijedan taj doprinos.

O korpusu istraživanja i metodologiji rada

Već je sama datacija tiskanja vodiča dosta problematična jer na njima nije navedena godina tiska. No, srećom, prema izvještaju o prometu turista (Fremdenverkehr) u uvodnim dijelovima vodiča može se razlučiti godina tiska prema zadnjoj godini o kojoj se izvještava.⁹ Eduard Seis autor je triju izdanja turističkih vodiča te dvaju revidiranih izdanja (po jedna revizija prvog i drugog izdanja). Navest ćemo ih redom, uz kratak uvodni opis svakog.¹⁰ Puni bi bibliografski opis prvoga izdanja vodiča u originalu glasio: Führer durch Lovrana an der österreichischen Riviera und dessen Umgebung; Verfasst vom kaiserlicher Rat Eduard Seis; Franz J. Schmid Verlag: Buch- und Musikalienhandlung, Abbazia – Lovrana, [1906.]¹¹. U prijevodu, riječ je o Vodiču kroz Lovran i njegovu okolicu na Austrijskoj rivijeri, koji je sastavio carski savjetnik Eduard Seis, a objavljen je u nakladništvu F. J. Schmida u Opatiji i Lovranu. Tiskan je najvjerojatnije 1906., ako je zaključivati prema posljednjem navedenom popisu gostiju (za 1905.)¹². Ukupno ima 138 stranica, a tiskan je u riječkoj tiskari Vadász, Caravanich & Co.¹³ Drugo, revidirano izdanje više je nego dvostruko kraće (63 stranice), a njegov puni opis glasi: Der Sommer- und Winterkurort Lovrana an der österreichischen Riviera; Verfasst zum Besten der Ortsgruppe Lovrana des Landesverbandes zur Hebung des Fremdenverkehres für das österreichische Küstenland von Eduard Seis, kaiserlicher Rat; Verlag Der Ortsgruppe Lovrana, [1908.]¹⁴. Naslov je vodiča izmijenjen u Ljetno i zimsko lječilišno mjesto Lovran na Austrijskoj rivijeri, a promijenjen je i izdavač: Mjesna grupa Lovran Zemaljskog udruženja¹⁵ za podizanje prometa stranaca za austrijsku obalu. Izdan je najvjerojatnije 1908., što se može indirektno zaključiti prema izvodu iz popisa gostiju za prethodnu godinu.¹⁶ Mjesto izdanja nije navedeno, dok možemo saznati da ga je tiskala druga riječka tiskara¹⁷.

Slika 1. Naslovnica Vodiča 1906.

Izdanje iz 1909. godine na svojoj prvoj stranici donosi: Der Sommer- und Winterkurort Lovrana an der österreichischen Riviera und dessen Umgebung; Verfasst vom kaiserlicher Rate Eduard Seis, zweite durchaus verbesserte Auflage; Verlag Franz J. Schmid: Buch- und Musikalienhandlung, Abbazia, [1909.]¹⁸. Primjetno je zadržavanje osnovice naslova  skraćena  izdanja  iz  prethodne  godine,  međutim  uz dodatak koji upućuje i na lovransku okolicu, a koji je izvorno bio naveden u prvome izdanju: Ljetno i zimsko lječilišno mjesto Lovran    na Austrijskoj rivijeri i njegova okolica. Naglašava se da je to drugo te ujedno poboljšano izdanje. Ponovno je izdavač Franz J. Schmid, a godina je tiska određena jednako kao i u ranijim izdanjima¹⁹. Kao mjesto izdanja navodi se samo Opatija. Ovo je kvantitativno najveći Seisov vodič, s ukupno 187 stranica. Ponovno je promijenjena tiskara²⁰. Puni opis revidiranoga drugog izdanja glasi: Der Sommer- und Winterkurort Lovrana an der österreichischen Riviera; Verfaßt zum Besten der Ortsgruppe Lovrana des Landesverbandes zur Hebung des Fremdenverkehres für das österreichische Küstenland von Eduard Seis, kaiserlicher Rat, zweite revidierte Auflage; Verlag Der Ortsgruppe Lovrana des Landesverbandes zur Hebung des Fremdenverkehres, [1911.]²¹. Jasno je naznačeno da je riječ o reviziji drugog izdanja. Praćene su neke tradicije iz prve revizije: broj je stranica gotovo jednako kratak (64 stranice), izdavač je opet Mjesna grupa Lovran Zemaljskog udruženja za pojačanje prometa stranaca za austrijsku obalu, a vodič    je ponovno tiskan pod identičnim naslovom kao i to izdanje: Ljetno i zimsko lječilišno mjesto Lovran na Austrijskoj rivijeri. Datacija je također izvršena prema popisu gostiju.²² Mjesto izdanja nije navedeno, a ovaj put nije navedena ni tiskara. Posljednje je u analiziranome korpusu treće izdanje vodiča, čiji   je puni bibliografski opis: Der Sommer- und Winterkurort Lovrana an der österreichischen Riviera; Verfasst vom kaiserlichen Rate Eduard Seis, dritte Auflage; herausgegeben von der Kurkommission Lovrana, [1914.]²³. Naslov i obujam (64 stranice) ostali su jednaki kao i u posljednjem izdanju te je istaknuto da je riječ o trećemu izdanju. Zamjetna je novina nastup Lječilišnog povjerenstva Lovran kao izdavača, a treba spomenuti i da je ovaj vodič jedini kojemu je tekst položen horizontalno, odnosno čiji je hrbat na užoj strani vodiča. Datiran je također prema popisu gostiju iz prethodne godine.²⁴ Ni u ovome vodiču nije navedeno mjesto izdanja, ali je zato zamjetna promjena tiskare, koja više nije u  Rijeci nego u Innsbrucku²⁵.

Slika 2. Naslovnica Vodiča 1911.

Po vremenu tiskanja ovi vodiči spadaju u staru knjižnu građu, pa su već time ogledalo vremena u kojemu su nastali. Na tome možemo graditi osnovicu analize za ovakvu vrstu publikacija. Pitanje koje nas ovdje vodi jest: koji su to formalno-strukturalni elementi samih vodiča iz kojih se daju iščitati određene činjenice jednoga prošloga vremena? U tom su nam smislu, osim datuma tiska, prije svega bitni ovi podaci: priređivači, izdavači, tiskare, strukturacija sadržaja, izvedba tiska (količina stranica, vrsta i broj priloga) i sl. Druga je podloga za analizu ona sadržajnoga tipa. Analiza  samoga sadržaja može pomoći u  rekonstruiranju  povijesne  zbilje  koju nam on donosi, pri čemu su najzanimljiviji statistički podaci o gostima, vrsta osigurane zabave za goste, cijene usluga, turistička i prometna infrastruktura, osvrti o lokalnom stanovništvu, podaci o klimi, geološkim i geografskim osobitostima, zapisi o flori i fauni, izgled ambijenta (na fotografijama) i dr. Najadekvatnijim se pokazao, kako će kasnije biti istaknuto, kombiniran model obiju vrsta sadržajne analize: na horizontalnoj (analiza sadržaja pojedinog vodiča) i vertikalnoj (komparacija sadržaja svih vodiča) razini.

1. Formalna struktura vodiča: ogledalo vremena „između redaka“26

Budući da nisu u većoj mjeri podložni pogrešnoj interpretaciji, formalni okviri pokazuju nerijetko pojave kakve su, barem načelno, bile. Tako nam vanjština (struktura i izgled) može reći sljedeće: kakva je narav samog tiska vodiča kao publikacije, kako je strukturiran sadržaj, koliko je pažnje posvećeno prilagodbi korisniku (turistu) ponudom fotografija, karata i planova radi lakšeg snalaženja te koliko je zastupljen promotivni materijal, odnosno reklamni sadržaji i oglasi koji su korisnicima nudili različite usluge i sadržaje. O izdavačima i tiskarama pisali smo pri određenju i opisu korpusa istraživanja pa ih nećemo ponavljati.