Stari grad Lovran jedna je od pet srednjovjekovnih liburnijskih komuna. Za razliku od ostalih četiriju, smještenih na uzvisini, jedino je on imao izlaz na more. Ime mjesta spominje se prvi put u djelu Cosmographia Anonima Ravenjanina na izmaku kasne antike i početkom srednjega vijeka, i to u obliku Lauriana.
Srednjovjekovna je struktura grada sačuvana do danas. Nju prije svega snažno obilježavaju jasni obrisi gradskih zidina, koje su imale odlučujuću ulogu, budući da je sam grad vrlo blizu razine mora, što ga je činilo teže branjivim od napadača i s mora i s kopna. Fortifikacijski sustav nastao je tijekom kasnoga srednjovjekovlja ili ranoga novovjekovlja, no gradske zidine slabije su sačuvane zbog burne lovranske povijesti i kasnije stambene izgradnje. Na južnim zidinama mogu se još uvijek vidjeti dvije sačuvane strijelnice. U grad se vjerojatno ulazilo kroz četvera gradska vrata, a do danas su sačuvana samo “morska vrata” Stubica, koja vode u lučicu (mandrać). Stari grad sastoji se od mreže uskih uličica, jednostavnih stambenih kuća pučkoga karaktera bez stilskih karakteristika, vanjskih stubišta i zatvorenih dvorišta (kortila), natkrivenih svodova i brojnih prolaza pod kućama. Najvažniji dio grada i središte javnoga života glavni je gradski trg Sv. Jurja, gdje se nalaze župna crkva Sv. Jurja, gradska kula kvadratnog tlocrta i gradska vijećnica.
Urbana fizionomija Lovrana definira se konačno u 17. i 18. stoljeću. Tada započinje izgradnja baroknih patricijskih kuća, koje su naglašenijih dimenzija, izrazitijih stilskih detalja i raskošnijih pročelja.
